x

Pjesme za pse i ljude

Ivica Smolec

 



posjeta iz 117 država

StatCounter



Ispravan CSS3 prema W3C!

Webutation


 

Dobri ljudi, ljudi sa srcem i dušom, koji volite i žalite male napuštene, tražite li vjernog prijatelja, psa ili mačku, učinite dobro djelo i spasite nekog beskućnika.
Bit će vam zahvalan do groba. Možete ga potražiti, izabrati, ili se samo informirati, na primjer, na ovim mjestima:


'Druga prilika', Zagreb

Udruga  "Druga prilika", Zagreb

 

'Svi naši najdeki', Zagreb

"Svi naši najdeki", Blogspot, Zagreb

 

'Mali beskućnici', Živinice

"Mali beskućnici"
, FaceBook;
"I mi imamo dušu!", Blogspot,
oba mjesta su od dobrih ljudi iz Živinica

 

...bit će još prijedloga


 

Čekaj, idemo zajedno!

 

suhi list

 

Danas je

Psić Čupkić



Kopiranje autorskih radova dozvoljeno je jedino za privatnu upotrebu, BEZ IZMJENA, KOMPLETNO, S ORIGINALNIM NASLOVOM I S NAVEDENIM IMENOM AUTORA!
U tom obliku i na taj način radovi se smiju stavljati na nekomercijalne stranice, blogove, forume... Dozvoljena je upotreba i u edukativne i slične svrhe ali ne komercijalno. Za to se, molim vas, javite autoru preko stranice za kontakt, kao i za korištenje sadržaja za čitanje ili recitiranje na priredbama i natječajima.
Želite li sadržaje umnožavati, na bilo koji način komercijalno distribuirati pjesme ili priče, tiskati, uglazbljivati, podrazumijeva se da je neophodan kontakt radi dogovora. Upotreba tih materijala koja nije u skladu s navedenim podliježe Zakonu o autorskom pravu i moralnom pravu vlasnika.



strel
Izbornik u lijevom stupcu krije oko dvije stotine mojih pjesama i nekoliko priča, te nekoliko pjesama drugih pjesnika.

 



OVA STRANICA POSVEĆENA JE PSIMA I LJUDIMA.


Sadržaj

Apel
Pas lutalica
Molitva za štene
Lara
Pjesma o kuji
Ona je mačka, ja sam lutalica
Kad dođe čas



Čini vam se ponekad da ste sami, da vas ne shvaćaju, da vas ignoriraju, varaju, obespravljuju? Nekima je, ipak, gore!

Volite ljude? Volite životinje? Volite pse?

Suosjećate li s onima kojima je oduzeto dostojanstvo, sva prava, pravo na život, čak i pravo na dostojanstvenu smrt, jer su ih surovi licemjeri koje su smatrali svojom obitelji ili barem prijateljima, izbacili na ulicu i zatvorili vrata?



1

Apel

Ako imate srce koje ne samo da traži nego zna i uzvratiti ljubav, ako za sebe ne biste nikad rekli da ste sebični ili čak okrutni, vrlo lako možete to dokazati, prvenstveno sebi. Ovisno o vašim mogućnostima, na raspolaganju vam je nekoliko načina kako možete pomoći tim divnim stvorenjima.

Ako vam to neće opteretiti kućni proračun, pošaljite lutalicama i napuštenim ljubimcima barem malo novaca ili hrane za pse ili što god može pomoći. Pomozite im preko udruga koje ih pokušavaju spasiti. Pokažite im da ih nisu napustili svi, da ima više plemenitih ljudi koji misle na njih.

Ako imate želju i mogućnost pružiti nekom od njih topli dom, umiljatog psa, koji će vam do kraja svog života biti zahvalan i vjeran prijatelj, možda i bolji od nekih ljudi koje smatrate prijateljima, možete pronaći u nekoj od tih humanitarnih udruga koje pomažu životinjama. Linkovi na stranice nekih od njih u Zagrebu i blizini nalaze se u lijevom stupcu.

Ako niste u mogućnosti pomoći im ni na jedan od ta dva načina, puno ćete učiniti već time što ćete ih u svom društvu spomenuti, skrenuti poznanicima pozornost na to da oni postoje i često u sramotnim uvjetima životare svoje posljednje dane ili sate.

Dok ih ruka zakona, bez ikakve njihove krivice, ne otjera u vječna lovišta.

Možda imate internet stranicu, blog, možda o ružnim detaljima ovog psećeg života koji lažni moralisti farizejski guraju pod tepih možete natuknuti nešto u novinama, na radiju, televiziji...

Imajte na umu, vaša pomoć izbavit će nekog psa, vašeg potencijalnog prijatelja, od bijedne smrti.

Znam, siguran sam u to kao što sam siguran da dišem, da ćete, kakvu god pomoć im pružili, ljepše spavati i ponosnije hodati ulicom.

Na početak stranice


2

Pas lutalica

Podvijen rep i bjeloočnica plaha,
zaobilazi te u širokom luku.
Izbačeni očnjaci – samo zbog straha,
iako bi ti rado liznuo ruku.

Bez ikoga svoga, osuđen da luta,
bez nade je ostao, uplašen i sam.
Do kraja suđenog, trnovitog puta,
u očima bademastim ugašen je plam.

K'o sjena se šulja prljavi, tihi lik,
a kada mu otkažu zglobovi stari,
prokletnik što se ne usudi pustit' krik
klipsat će predgrađem po žezi i jari.

Jednom će ga zateći mećava ljuta
i skončat će negdje u grmlju kraj puta.

© Ivica Smolec
(Zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
antologija "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama", V.B.Z., Zagreb, 2011.)

Na početak stranice


3

Molitva za štene

molim za štene
mješanca
ženku
pa stoga noću
po zimi
bačeno na cestu blatno
slomljene cjevanice
očajno toliko
da ne cvili

za višak u leglu
za sve kujine kćeri
molim
još na ovome svijetu
za pedalj
toploga
suhog
utočišta

© Ana Horvat
(antologija "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama", V.B.Z., Zagreb, 2011.)

Na početak stranice


4

Lara

Kad pozvonim na dvorišnim vratima
u Đakovačkoj jedan,
ona se teško diže na sve četiri
i laje na mene.
To drago Božje stvorenje
svim svojim snagama čuva dom.

Zaviđam ti, stara damo!
Tvoj dugi pseći život
okružen je ljubavlju i prijateljima.
Kad bih barem ja
u starosti i nemoći
imao takvu ljubav i pažnju!

Da umrem
među onima koji me vole,
do zadnjeg bih daha lajao
i tjerao neznance s praga.

I zadnji moj lavež
bio bi lavež sreće!

© Ivica Smolec,
(Lare više nema. Otišla je okružena ljubavlju obitelji Gerhardinger i Šipek.)

Na početak stranice


5

Pjesma o kuji

Jutros je kuja pri štali
gdje rogoz se zlati pod gredom
oštenila sedmero mladih
riđih štenadi redom.

I jezikom, sve do tmine,
mati ih češljala nježna;
od trbuha njena topline
voda se topila snježna.

A uveče, kao i vazda,
kad koke na lijegala kreću,
tmuran je stigao gazda
i strpao štenad u vreću.

Trčati snijegom je stala
slijedeć' mu tragove hoda
i dugo uz val do vala
hladna se mreškala voda.

A kad se od trčanja vruća
i znojna probi kroz sjene,
njoj se mjesec vrh kuća
k'o njeno pričini štene.

U plavet je zurila jasnu
i cvilila nasred druma,
a mjesec na putu kasnu
sakri se iza huma.

I tiho, kao kad s brijega
za bačenim kamenom kreće,
k'o zlatne zvijezde sred snijega
kotrljaju oči se pseće.

© Sergej Jesenjin
(Prijevod: Gustav Krklec)

Na početak stranice


7

Ona je mačka, ja sam lutalica

Prela je i svijala tijelo uz moje noge,
nježnim je gestama pokazivala da me ljubi.
Čuvao sam ju žešće nego svoj život,
mnoge su krvoloke otjerali moji zubi.

Davao sam joj sve što sam imao,
ponekad sam za nju krenuo i krasti.
U krilo sam joj stavljao svoje snove
i poneki biser, između suza
od kajanja i strasti.

- - -

Takva je sreća za pse s pedigreom,
raj nije za napuštenog mješanca.
Moja je draga rođena za raskoš i svilu
i buldoga nekog pregršt dragulja
bliješti joj sada na vratu i u krilu.

A ja sam tamo gdje mi je mjesto,
šinteri su me, krvavog, stavili u kavez.
Znam, moja draga neće više
kraj mene sjesti i presti,
nikad više neću se zbog nje tući...

Pseći bog ne sklapa sa mnom savez.
Kad prođe trideset dana,
u pakao za lutalice ću ući.

© Ivica Smolec, 2006.
(Radio Martin, emisija "Igračka vjetrova",2007.;
Cest is d'best festival, Zagreb 2008.;
godišnjak Srednje strukovne škole Velika Gorica "Struk VG" 2008.;
zbirka "Balkanska kafenisanja", AU 2008.;
otvorenje izložbe "Kist naš svagdašnji" Hrvatskog likovnog društva, Stara vijećnica, Zagreb, 2009.;
zbirka "O ljubavi i tuzi - pjesme i priče", 2009.;
antologija "Subića, hrvatski pjesnici o životinjama", V.B.Z., Zagreb, 2011.)

Napomena: Kad sam pisao pjesmu, po zakonu su u hrvatskim šinterajima mogli ubijati životinje nakon trideset dana,
ako ih nitko ne bi prije udomio. Kasnije su im širokogrudno zakonom dali još trideset dana života.

Na početak stranice


8

Kad dođe čas

Dugo se nismo vidjeli!
Olinjao si od prošli put,
prljav si i mršav
i čini mi se da već teško hodaš.
Tugu u očima ne može prikriti
ni iskrica sreće što se opet vidimo.
Znam, drugim putovima lutamo,
moja smetlišta nisu tvoja smetlišta.
Neću te gnjaviti svojim problemima
jer poznajem tvoje.
Podijelimo sendvič.
Uzmi, bez ustručavanja,
ovo malo što ti nudim,
trenutno sam bolje sreće.
Znam što znači biti gladan,
otjeran, napušten, sam,
proklet.
Nama, koje svi tjeraju od sebe,
praznik je dan kad sretnemo rod svoj.
Ne plači, brate!
Ne varaj me svojim očima bez suza.
I moje su uvijek suhe,
bilo da plačem od sreće ili tuge.
Sudbina me, kao i tebe,
tjerada puzim svojim putom,
otjeran, napušten, sam,
proklet.
Ali, kad dođe čas,
bit ćemo stalno zajedno,
jurcat ćemo mekanom livadom,
lijepi, mladi, zdravi,
ljubit ćemo najljepše cure.
Nikad više nećemo doživjeti glad,
udarce, poniženja ni prezir.
I nećemo više šutjeti,
naš će se lavež oriti
bez strahaod okrutnih šintera
i drugih grabežljivaca.
Jedina briga bit će nam smišljanje
novih nestašluka i igara,
iz ljubavi,
zbog sreće,
u prijateljstvu.
Kad dođe čas.

© Ivica Smolec, 19. siječnja 2008.;
(otvorenje izložbe HLD-a "U vremenu ovom", Čitaonica Kustošija - Knjižnica Vladimira Nazora, Zagreb, 2008.)

 

 

Na početak stranice

Zadnje uređivanje 07. 2017.
© 2004 -2017. Ivica Smolec
Ove stranice nalaze se na Hostinger.hr serveru.