x

Vode teku dalje - roman

Ivica Smolec

 



posjeta iz 117 država

StatCounter



Ispravan CSS3 prema W3C!

Webutation


 

Čekaj, idemo zajedno!

 

suhi list

 



Danas je

 

Naslovnica knjige 'Vode teku dalje'

1. nagrada

10. književni natječaj "Albatros 2004"


Radnja romana odvija se dijelom u Hrvatskoj, u gradu Velika Gorica, a dijelom u austrijskoj pokrajini Burgenland (Gradišće).

Roman se bavi temom prijateljstva, ljubavi i nesreća koje svakog od nas mogu pogoditi.
Kroz iskustva mojih likova želio sam vam ucijepiti vjeru u prijatelje i nadu u sutra.



Uvodna pjesma iz romana, uglazbio ju je i izvodi ju Neven Dužević.

 

Diploma

Dodjela nagrade i promocija - fotografije

Kratki ulomak iz romana


Roman je ocijenio i dodijelio mu 1. nagradu na natječaju prosudbeni odbor u sastavu:

Naslovnu stranicu knjige izradio je slikar Mate Lovrić.



Ivica Smolec s diplomom za osvojenu književnu nagradu 'Albatros'

Dogradonačelnik Velike Gorice (lijevo) upravo mi je predao diplomu,
umjetnički akvarel slikara Mate Lovrića (Foto: D. Zorc).


1

"Vode teku dalje" - kratki ulomak iz poglavlja "Mina"


Alan je hodao šumom kao bez glave. Šumilo mu je u ušima, one teške misli su ga stezale, njena sretna priča vrtjela mu se u mislima, uvijek ponovno, od početka. Oči su mu se napunile suzama, nije tražio gljive, nije uopće gledao kuda ide. Tako je prošao kroz guštik i prešao preko puta u drugi, opasni dio šume. S te strane nije bilo grmlja.

Nakon nekoliko koraka nagazio je na minu. Bljesak u mozgu bio je jači od bljeska iz tla. Srušio se kao posječeno stablo. Bol je došla malo kasnije, istovremeno kad je shvatio što se dogodilo. Uši zaglušene eksplozijom nisu čule Lanino vrištanje. Prije nego mu je milostiva tama prekrila sva osjetila vidio ju je kako trči preko šumskog puta prema njemu. A onda je došao beskrajan mir...

* * * * *

I Lani su oči bile pune suza i nije razmišljala o minama kad je dotrčala do njega. Ležao je na leđima, poprskan krvlju. Tada je uočila što se dogodilo s njegovim nogama i opet počela vrištati. Čovjek ju je tresao za ramena i dvaput pljusnuo. Tek nakon toga ga je ugledala i došla je k sebi. Veliki, neobrijani muškarac s puškom na ramenu. Sjetila se što treba učiniti.

― Skinite košulju, brzo.

Shvatio je. Zbacio je sa sebe maskirnu bluzu, na brzinu svukao vojničku košulju i velikim nožem odrezao rukave. Lana ih je svezala oko batrljaka iz kojih je liptala gusta, tamna krv. Krv je tekla i dalje, ali slabije. Otkinula je komad suhe grane, podmetnula ju ispod poveza, okrenula ju jednom da stegne čvršće i opet zavezala. Na drugoj nozi učinila je isto. Krv je prestala teći. Izvadila je mobitel iz džepa i nazvala hitnu pomoć. Okrenula je Alana na bok.

Čovjek je vjerojatno bio bivši ratnik a sada lovokradica. Nestao je u šumi s druge strane puta čim se u daljini začula sirena vozila hitne pomoći a da nije progovorio ni riječ. Rukavi njegove košulje bili su jedini dokaz da je još netko bio tu. Ekipa hitne pomoći zatekla je samo djevojku koja je mokrog lica i krvavih ruku sjedila pored nepomičnog, blijedog dečka i zurila u oštre, nazubljene kosti otkinutih nogu.



 

Zadnje uređivanje 08. 2017.
© 2004 -2017. Ivica Smolec
Ove stranice nalaze se na Hostinger.hr serveru.